Zatim smo mu uhvatile odbljesak na slikama iz Cassis-a i prugastoj mornarskoj majici Milana Konjovića. Prvo smo ga naslutile u dvorištu zgrade Županije, pa ga ugledale kroz prozor koji gleda na to isto dvorište. I tako blažene, u jesenjskom „možda će biti hladno i pasti kiša“ raspoloženju, nabasale smo na to leto, ili je ono možda nabasalo na nas. A imale smo i džemper i jakne, kao i jesenje cipele. Grejanje u kolima smo malo morale uključiti. I to jutro je bilo vetrovito, prohladno, tako da leto nije davalo nikakve znake da će se uopšte pojaviti. Lišće je svuda dobrano pootpadalo i magla se pojavljuje ujutru i uveče čim se izađe iz grada. Bundevu sam već pre par nedelja počela da koristim kao omiljenu jesenjo-zimsku povrćku, patlidžan u maslinovom ulju kao moja jedina zimnica uredno stoji u plakaru, a pletene stolice sam unela sa terase i namestila ih u stanu da me podsećaju na leto. Nismo ga tražile, pogotovo ne poslednjeg dana oktobra.
0 Comments
Leave a Reply. |
AuthorWrite something about yourself. No need to be fancy, just an overview. ArchivesCategories |